Arhiva

Matija Debeljuh: Utopija

U središtu impozantnog prostora bivše vodospreme na Kaštelu, sadašnje galerije Noordung Pomorskog i povijesnog muzeja Istre, Matija Debeljuh postavlja prostornu konstrukciju. Njezinu prednju stranu, okrenutu ulazu u Galeriju koristi za projekciju video rada. Riječ je o poetskoj posveti starosti koja je istovremeno i reminiscencija na Villu Idola, jednu od najljepših austrougarskih vila u Puli i socijalistički starački dom, a danas devastiranu zgradu, prepuštenu propadanju kao posljedici političke trgovine. Drugi dio instalacije čine fotografije koje je umjetnik snimao kroz proteklih dvadesetak godina. To su segmenti iz svakodnevnog života, fragmenti autorovog pogleda, vizure bez značaja. Kao isprinte velikih dimenzija postavlja ih, vješa, preslaguje, gomila na bočnim stranicama konstrukcije. U samu instalaciju, pak, postavlja kamen, s diskretnim, jedva zamjetnim intervencijama kao fragilnim otiskom ljudskog djelovanja na geološku konfiguraciju. Taj heterogeni materijal – fotografije, video i kamen – različit uslijed materijalnosti medija i tvari, ali i u ritmu, dinamici i ekspresiji koje ostvaruju povezuje ishodišni postupak i zaključna intencija: to je dokumentiranje prolaznosti suptilno provučeno kroz trajanje različitih egzistencija i simboličkih razina.
Pomniji pogled u izložbu rastvorit će slojeviti i lirski narativ kojemu su prostor, starost, sjećanje, trošnost, krhka uporišta. Naslov rada i izložbe „Utopija“ ne pojednostavljuje stvari. Upravo suprotno, to je labilni i dvosmisleni putokaz jer istovremeno sadrži i eu-topia – dobro mjesto i ou-topia – ne-mjesto. Nejasno je na koje se značenje rad referira. Je li žuđena utopija posljednji bljesak svjetla i horizont u nedogledu na kojima se zaustavlja umjetnikova kamera ili je ona tek tlapnja ludosti, vječna čežnja za boljim svijetom? Je li naslov igra, autorova ironična objekcija na svijet koji se raspada ili metafizički odgovor? Ipak, moguće ga je sagledati i kao jasnu uputu. Detekciju mjesta. Izgrađena konstrukcija, naime, nije tek držač za radove ili scenografija izložbe. Ona je mjesto koje se rastvara u prostoru i unutar kojega se ostvaruju novi prostorni odnosi i značenja. Slijedimo li Borisa Groysa kada govori o dokumentaciji kao umjetničkoj formi prepoznajemo taj sklop kao stvarno mjesto, kao ovdje i sada, u ovom slučaju, kao konkretiziranu utopiju ili, potpuno paradoksalno, kao nepostojeće mjesto. (Irena Bekić, iz predgovora)

Kustosica: Irena Bekić

Organizator: Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost
Partner: Povijesni i pomorski muzej Istre

Izložba je realizirana sredstvima Grada Pule i Istarske županije

Postav i dizajn izložbe: Matija Debeljuh, Licio Debeljuh
Tehnički postav: Licio Debeljuh, Matija Debeljuh, Igor Brenko
Dizajn plakata i popratnih materijala: Oleg Morović

Video: Matija Debeljuh
Autor glazbe za video: Marino Morosin
Kamera: Matija Debeljuh, Josip Ružić (dron)
Izrada keramike: Henry Marić

Zahvale: Obiteljski dom Giudici, Antonio Giudici, Goran Šaponja

Fotografije: Pulska svakodnevnica